Zašto se ispovijedati ako stalno ponavljamo iste grijehe?
Zašto se ispovijedati ako ponavljamo iste grijehe? Pater Sebastijan Šujević govori o Božjem milosrđu, borbi s grijesima te snazi početka u ispovijedi.
Ivona Andrijević
11/5/20263 min read
„Što ću se ja sad pokajati kad ću ja, kad izađem van, opet sagriješiti isto?” To je pitanje koje pater Sebastijan Šujević prepoznaje kao zamku malodušja. Kada se uvijek iznova suočavamo s istim slabostima, lako možemo pomisliti da naše kajanje nema smisla i da se ništa neće promijeniti.
No, smisao ispovijedi ne iscrpljuje se u prebrojavanju naših padova. Ona je susret sa živim Bogom, prilika za obnovu odnosa s njim i primanje snage za nastavak borbe. Pater poziva da na sljedeću ispovijed dođemo s povjerenjem i pitanjem: Što mi Gospodin želi darovati?


Ponavljanje grijeha nije razlog za odustajanje
Iza misli da ćemo ponovno pasti često stoji uvjerenje da sve ovisi o našoj snazi. Poznajemo svoje slabosti, sjećamo se neuspjelih odluka i unaprijed zaključujemo da će sljedeći pokušaj završiti jednako.
Pater Sebastijan upravo tu usmjerava pogled prema Božjoj pomoći: „Bit je u tome da sljedeći put ideš s Gospodinom, da ideš s Isusom.”
To ne znači da vlastite odluke i odgovornost postaju nevažne. Naprotiv, potrebno je iskreno prepoznati grijeh, pokajati se i željeti promjenu. Ali strah od budućeg pada ne treba postati razlog da danas odbijemo oproštenje. U borbu sa svojim slabostima pozvani smo uključiti Gospodina, umjesto da je vodimo oslonjeni isključivo na sebe.
U ispovjedaonici nas čeka Otac
Kako bi približio ono što se događa u ispovijedi, pater se oslanja na prispodobu o milosrdnom ocu i njegovim sinovima. Mlađi sin odlazi, rasipa svoje nasljedstvo i vraća se ocu nakon iskustva bijede. Otac ga dočekuje zagrljajem i vraća mu dostojanstvo sina.
„Kad uđeš u ispovjedaonicu, zamisli da si ušao u Očevo srce”, poziva pater.
Ta slika mijenja način na koji pristupamo sakramentu. Dolazimo Ocu koji poznaje našu borbu i želi naš povratak. Pred njega možemo donijeti grijehe, ali i sram, umor i razočaranje vlastitim neuspjesima.
Pater ispovijed zato opisuje kao „jedno malo uskrsnuće”, novu priliku za život s Bogom. Oproštenje nas podiže i otvara prostor za novi početak.


Prepoznati gdje počinje naša borba
Priprema za ispovijed uključuje i iskren pogled na okolnosti u kojima padamo. Pater potiče da se prisjetimo svoje najčešće borbe i zapitamo: Koja je prva misao od koje sve počinje? U kojem trenutku pristajemo na ono što nas udaljava od Boga?
Ponekad je riječ o očitoj želji za užitkom, a ponekad o oholosti, sebičnosti ili tvrdokornosti koju teže prepoznajemo. Zato su u katehezi važna oba sina iz prispodobe. Dok se kod mlađega udaljavanje od oca jasno vidi, kod starijega se problem skriva u hladnoći i proračunatosti.
Promatrajući vlastito srce, možemo bolje razumjeti što prethodi našim postupcima. Tu konkretnu borbu donosimo u ispovijed, moleći za pomoć upravo ondje gdje smo slabi.
Kajanje uključuje želju za promjenom
Pater posebno ističe važnost iskrenog odricanja od grijeha. Riječi pokajanja pozivaju nas da preispitamo svoj odnos prema onome što ispovijedamo: Želimo li se toga doista odreći ili još uvijek čuvamo privrženost prividnom zadovoljstvu koje nam grijeh donosi?
Takvo preispitivanje traži iskrenost. Možemo prepoznati da nas nešto privlači, a ipak odlučiti da ne želimo da upravlja našim životom.
Uz to, priprema za ispovijed uključuje spremnost da oprostimo drugima i zatražimo oprost od onih koje smo povrijedili. Pater podsjeća da taj korak nije uvijek lagan, ali nas vodi prema stvarnoj promjeni odnosa i srca.


Doći po oproštenje, mir i slobodu
U središte ispovijedi pater stavlja odrješenje, trenutak primanja Božjeg oproštenja. Poziva da pažljivo slušamo riječi koje svećenik izgovara i osvijestimo darove koje primamo: djelovanje Duha Svetoga, otpuštenje grijeha i mir.
Taj mir povezuje s osnaženjem za svakodnevni život, za vlastiti poziv, odnose i nošenje križa. Zato potiče da pred Gospodina donesemo i ono što nas iznutra opterećuje: strah, krivnju, tjeskobu ili osjećaj manje vrijednosti.
„Gospodine, došao sam po svoju slobodu”, molitva je koju predlaže kao stav srca pri dolasku na ispovijed.
Ako se borimo s istim grijesima, pozvani smo ponovno pristupiti tom susretu s iskrenim kajanjem i pouzdanjem. Svaki povratak prilika je da obnovimo odluku za dobro i primimo snagu za sljedeći korak. Otac nas čeka i onda kada mu dolazimo umorni od vlastitih padova.
© 2026. Sva prava pridržana.
#budiFRAjer
