Zašto mnogi ne traže partnera, nego spasitelja identiteta

Jedno od najdubljih čovjekovih pitanja više nije: „Koga ću voljeti?”, nego: „Vrijedim li uopće da me netko voli?” U toj unutarnjoj dilemi razotkriva se drama generacije koja je naučila mjeriti vlastitu vrijednost pogledima, porukama, lajkovima, izborima i potvrdom izvana.

Trenutačno najpopularniji stavovi poput „ako me netko voli, to znači da sam ja vrijedan” ili „ako sam u vezi, onda nešto značim”, često nam poljuljaju osjećaj vlastite vrijednosti, a identitet pomiču iznutra prema van. Vrijednost više ne dolazi iz svijesti o tome tko smo, nego iz činjenice želi li nas tko. Tako partner postaje mjerilo postojanja, a odnos mjesto presude, odnosno propitkivanja jesmo li dovoljno dobri, dovoljno lijepi, dovoljno vrijedni. Nije slučajno što tada druga osoba postaje sudac naše vrijednosti.

Veza kao zamjena za identitet

Kada se u odnos ulazi bez izgrađenog identiteta, veza prestaje biti prostor slobode i rasta, a postaje sredstvo preživljavanja. Umjesto da se traži netko koga će se voljeti, traži se netko tko će popuniti prazninu i potvrditi da postojimo.

U takvoj dinamici, kako upozorava fra Stjepan Brčina, veza lako prerasta u ovisnost. Nezrela osoba više ne ulazi u odnos kao cjelovita, nego kao netko tko traži spas. Partner tada nesvjesno preuzima božansku ulogu, onu koja ja temelj smisla, sigurnosti i identiteta. A ondje gdje postoji ovisnost, nema slobode. Ako ljubav rađa strah (strah od gubitka, samoće ili nestanka), tada to više nije ljubav, nego vezanost.

Kad pukne veza, puca identitet

„Najbolnije posljedice takvog shvaćanja ljubavi vide se u trenucima prekida. Tada ne puca samo odnos već puca cijela slika o sebi”, naglašava fra Stjepan i dodaje kako gubitak voljene osobe postaje gubitak vlastitog identiteta. Čovjek ne ostaje samo bez nekoga koga voli, nego i bez dijela sebe koji je u toj osobi tražio potvrdu da vrijedi.

„Zato mnogi ne znaju biti sami ni kratko vrijeme. Iz jedne veze ulaze u drugu, često bez prostora za zacjeljivanje, bez unutarnje tišine, bez suočavanja s vlastitim ranama.” To nije potraga za ljubavlju, nego bijeg od praznine. I upravo takvi odnosi, upozorava fra Stjepan, ne mogu donijeti mir jer emocionalno nezacijeljeni ljudi ne mogu darovati ono što sami nemaju.

Sloboda kao temelj zrele ljubavi

Suprotno ovisnosti stoji identitet. Ne onaj koji nam daje partner, nego onaj koji prethodi svakom odnosu. Čovjek koji zna tko je, ne boji se izgubiti sebe u ljubavi jer nema što izgubiti. „On u odnos ne ulazi da bi se pronašao, nego da bi se darovao”, naglašava fra Stjepan.

Zato je presudna svijest da vrijednost ne počinje u tuđem, nego u Božjem pogledu. Prije svake veze, prije svakog uspjeha, prije svakog priznanja, stoji rečenica: Ti si ljubljen. Ne zato što si postigao, osvojio ili se dokazao, nego zato što jesi.

Tek iz te sigurnosti ljubav prestaje biti sredstvo spasa i postaje susret dviju slobodnih osoba. Tada partner više nije onaj koji daje identitet, nego onaj s kojim se identitet dijeli. Ne netko tko spašava od samoće, nego netko s kim se hoda bez straha, bez grča i bez potrebe da se u drugome traži ono što je već darovano u vlastitoj vrijednosti.

Fotografije: Unslpash