Slavljenički tim Antunovskog hoda i njihov poziv služenja kroz glazbu

Na Antunovskom hodu mladih pjesma nikada nije samo glazbena pratnja. Ona je molitva, prostor susreta s Bogom i način na koji se tisuće mladih i ostalih vjernika mogu otvoriti Njegovoj prisutnosti.

Upravo zato Slavljenički tim koji predvodi pjesme četvrtcima na Duhovno-duhovitim večerima i na završetku Hoda nije samo skupina glazbenika nego je i zajednica ljudi koji svoju službu doživljavaju prije svega kao duhovni poziv. Njihova zadaća, osim što je izvesti pjesme, jest i pomoći ljudima da kroz glazbu lakše uđu u molitvu. Zbog toga članovi tima naglašavaju kako je slavljenje služba koja zahtijeva valjanu duhovnu pripremljenost i odgovornost.

Kada se tim formirao, bilo im je posebno važno povjerenje fra Stjepana Brčine koji im je povjerio tu službu. Članovi su već godinama dio Evangelizacijske zajednice, žive sakramentalnim životom i svjesni su da njihova uloga nije samo glazbena. Drugim riječima, nisu ondje samo zato što netko lijepo pjeva ili svira, nego zato što kroz svoje talente mogu biti duhovna podrška ljudima tijekom klanjanja i slavljenja.

Što znači biti dio Slavljeničkog tima?

Slavljenički tim čini mala skupina ljudi različitih dobi, životnih situacija i iskustava iz različitih dijelova Hrvatske, a to su poimence: Manuela Krstanović (vokal), Jelena Vidojević (vokal i klavir), Ana Vidojević (vokal i violina), Luka Fridl (vokal), fra Jerko Šuperba (vokal), Antonio Matulić (gitara), Karlo Kramar (bas-gitara) i Dario Adžaga (bubnjevi).

„Rekla bih da nas je stvarno spojio Bog i Duh Sveti jer smo se nekako formirali spontano, jedan po jedan“, kaže Ana Vidojević, vokalistica i violinistica Slavljeničkog tima.

Upravo ta raznolikost donijela je posebnu snagu zajedništvu. Stariji članovi donose životno iskustvo i stabilnost, dok mlađi unose žar i inicijativu. No jednako je važna i međusobna povezanost. Članovi tima nastoje graditi odnos i izvan same službe kroz zajednička druženja i sudjelovanje u životu zajednice.

„Kada dođeš četvrtkom i osjetiš težinu svih tih ljudi i njihovih nakana, jako je važno da imaš oko sebe ljude na koje možeš računati“, dodaje Ana.

U trenutcima slavljenja često nema puno riječi ni dogovora. Članovi tima moraju osluškivati jedni druge i reagirati u trenutku. Važno je slušati i riječi fra Stjepana jer slavljenje prati ono što on govori tijekom susreta i na to se treba nadovezati. Istovremeno, potrebno je promatrati i ljude u crkvi – njihovo raspoloženje, način na koji sudjeluju i kako „dišu“ u molitvi. Ponekad susret treba biti tiši i meditativniji, a ponekad treba potaknuti ljude da snažnije pjevaju i aktivnije sudjeluju.

Tijek susreta ne može se unaprijed isplanirati, nego zaista zahtijeva osluškivanje trenutka i otvorenost djelovanju Duha Svetoga.

Molitva kao temelj slavljenja

Za članove Slavljeničkog tima glavna je zadaća kroz pjesmu pomoći ljudima da se lakše prepuste molitvi i susretu s Bogom, osobito tijekom klanjanja i duhovnih susreta.

To potvrđuje i Manuela Krstanović, koja slavljenje doživljava kao duboko osobno iskustvo vjere: „Za mene je slavljenje i pjevanje više molitva nego glazba. To je moj osobni razgovor s Bogom. Vjerujem da Bogu kroz pjesmu mogu najviše dati i da upravo tu ostavljam najviše svojih osjećaja.“

Veliku ulogu u toj službi ima duhovna priprema. Prije svakog susreta glazbenici se okupljaju u zajedničkoj molitvi u kojoj mole za vodstvo Duha Svetoga i za sve ljude koji će sudjelovati u slavljenju. Često se baš u toj molitvi prepoznaje duhovni smjer susreta, pa se prema tome kasnije biraju i pjesme.

„Duhovno se pripremamo kroz cijelu godinu. Svakog četvrtka prije slavljenja imamo zajedničku molitvu, a nekoliko mjeseci prije Antunovskog hoda počinjemo se posebno pripremati i duhovno i glazbeno za sam Hod“, dodaje Manuela.

Ovu povezanost molitve i glazbe istaknuo je i Luka Fridl: „Kako je sv. Augustin napisao da je pjesma Bogu dvostruka molitva, tako i mi na probama glazbom izražavamo našu molitvu i zahvalu.“

Iako se na probama prolazi kroz pjesme i njihov glazbeni oblik, slavljenje se ne može u potpunosti unaprijed isplanirati. Način na koji će pjesme biti izvedene često ovisi o atmosferi u crkvi, riječima kojima fra Stjepan predvodi susret i unutarnjem raspoloženju ljudi koji sudjeluju u molitvi. Zbog toga članovi tima nastoje biti sabrani i otvoreni kako bi mogli prepoznati poticaje Duha Svetoga i u pravom trenutku reagirati pjesmom, molitvom, a ponekad i tišinom.

Za članove tima ova služba nosi i veliku odgovornost. Kako ističe Jelena Vidojević, važno je uvijek imati na umu odakle dolaze darovi koje koriste u služenju: „Izazov je ta odgovornost koju imamo u toj službi – da Bog djeluje preko naših glasova i instrumenata. Važno je da ne stavimo sebe na prvo mjesto, nego da se stalno podsjećamo da su naši talenti dar od Boga.“

Slično iskustvo dijeli i Antonio Matulić, koji ističe kako služenje kroz glazbu produbljuje osobni odnos s Bogom: „Služba u Slavljeničkom timu me osobno jako duhovno obogaćuje jer u trenutku molitve postajemo protok Božjeg milosrđa. Ne možeš biti dio Božjeg djelovanja, a da On pritom ne djeluje i na tebe.“

U takvom iskustvu slavljenje postaje prostor susreta s Bogom. Kako ističe Ana, upravo je ta služba postala i njezin osobni put rasta u vjeri: „U ovih pet godina služenja u Zajednici najveći blagoslov mi je što mogu slaviti Boga kroz talente koje mi je darovao. Kroz tu službu najviše sam naučila osluškivati poticaje Duha Svetoga i predavati se Bogu.“

Kreativni proces nastanka pjesme

Svake godine Antunovski hod mladih prati i posebna pjesma koja nosi njegovu poruku i duhovnu temu. Proces njezina nastanka započinje geslom Hoda koje odabire fra Stjepan i dijeli ga sa Zajednicom. Upravo to geslo postaje temeljna inspiracija za tekst i poruku pjesme koja je uvijek povezana s Antunovskim hodom i životom svetog Antuna.

Za ovogodišnju himnu Antunovskog hoda mladih zanimljivo je da pjesma prvotno nije bila namijenjena Hodu, ali se svojim sadržajem i porukom prirodno uklopila u temu Hoda te je kasnije prilagođena geslu.

Kada je napisan tekst, slijedi i glazbeni dio: stvaranje melodije, aranžmana i konačne strukture pjesme. U tom procesu članovi tima nastoje pronaći ravnotežu između umjetničkog izraza i jednostavnosti koja omogućuje da pjesmu mogu pjevati svi sudionici Hoda.

„Važno nam je da pjesma bude radosna i vesela jer to najbolje predstavlja sam Hod i ljude koji na njemu sudjeluju. Također pazimo da tonalitet bude prilagođen svima kako bi pjesmu mogli pjevati i ljudi na Hodu“, objašnjavaju članovi Slavljeničkog tima.

Tijekom rada pjesma često prolazi kroz različite dorade i prilagodbe. Članovi tima zajedno promišljaju o aranžmanu, dinamici i izvedbi, a pojedine dijelove prilagođavaju glasovima i instrumentima koji će je izvoditi. „Uvijek smo otvoreni za promjene. Neke smo dijelove morali prilagoditi našim glasovima, ali smo sve odluke donosili zajednički“, ističu članovi tima.

Na taj način pjesma postupno dobiva svoj konačni oblik i postaje molitva koja će pratiti tisuće mladih tijekom Antunovskog hoda.

Slavljenje koje dotiče srce

Svaki instrument i svaki glas u Slavljeničkom timu ima svoju posebnu ulogu. Violinistica Ana ističe da zvuk violine posebno dolazi do izražaja u trenutcima klanjanja: „Violina ima nježnu i toplu boju koja daje posebnu intimnost u slavljenju. Mislim da njezin zvuk može prenijeti puno emocije iz pjesme u čovjekovo srce.“

Bas-gitarist Karlo svoju službu opisuje kroz sliku instrumenta koji daje temelj pjesmi: „Bas daje dubinu pjesmi, ali nije instrument koji se nameće. Ako bih to usporedio sa služenjem, rekao bih da je to poput molitve – nenametljivo, u pozadini, a opet temelj svega.“

Za njega je glazba oduvijek bila put služenja. „Kada sam ulazio u Zajednicu, pitao sam se koji bi bio moj način služenja i za što me Bog pripremao tijekom godina. Mislim da je to definitivno glazba. Sretan sam da mogu kroz taj talent doprinositi i služiti – kroz svaku pjesmu, kroz svaki stih i notu“, kaže Karlo.

Slično iskustvo dijeli i Antonio, gitarist Slavljeničkog tima, koji ističe kako slavljenje često spontano prerasta u molitvu: „Na probama često tehnički prolazimo pjesme kako bi sve zvučalo dobro, ali se zna dogoditi da nas riječi pjesama odjednom dublje dotaknu i da sve prijeđe u molitvu. Na samom Hodu to je još snažnije – ljudi čekaju ispovijed, drugi u radosti slave Boga i jednostavno ne možeš biti tamo, a da ne osjetiš Njegovu prisutnost.“

Završni trenutak Antunovskog hoda

Iako zbog tehničkih priprema na Trgu bana Josipa Jelačića i u bazilici sv. Antuna na Svetom Duhu članovi Slavljeničkog tima uglavnom ne mogu sudjelovati u cijeloj ruti Antunovskog hoda, upravo na njegovu završetku imaju priliku svjedočiti jednom od najposebnijih trenutaka cijelog događaja.

Dok se tisuće mladih nakon desetak sati hoda približava cilju, oni ih dočekuju pjesmom i molitvom, prateći završni dio programa i klanjanje. Posebno dirljiv i snažan prizor nastaje kada fra Stjepan u pratnji braće fratara uđe u crkvu, a hodočasnici počnu pristizati sa svih strana i u nekoliko trenutaka ispune prostor. Iako su iza njih sati hoda, na njihovim se licima vidi radost, zahvalnost i mir.

Upravo tada pjesma dobiva svoje puno značenje – molitva koja pomaže ljudima da cijelo iskustvo Hoda zaključe u zahvalnosti i zajedništvu. Uloga Slavljeničkog tima u tim trenutcima jest podići ljude i dati im posljednji poticaj da završetak Hoda ostane u sjećanju kao susret s Bogom kroz pjesmu, radost i zajedničku molitvu.

Tekst himne 8. Antunovskog hoda mladih

Sa svih strana naše zemlje,

Dolazimo Tebi, Kriste!

Hodom svetoga Antuna

Punog srca, duše čiste.

Predvođeni svetim križem

Naše pjesme nižemo

Svakim korakom smo bliže

Svetom Duhu stižemo

Rekao je jednom Antun sveti

I zato sada čujte riječi te:

"Uvijek imaj Boga na pameti,

Ako imaš Boga, imaš sve"

Izgubljeno kada naći treba

Ili kada nevolja nas vreba

Tada naša pomoć si i glas

Sveti Ante, moli se za nas

Ti si svetac svega svijeta

Naše molitve uslišaš sve

Na svakom koraku života

Sveti Antune vodi me

Riječi tvoje slijedimo

Vjeru ispovijedamo

Nadu svima dajemo

Ljubav Božju dijelimo

Hvala tebi, Antune

Činiš stvari čudesne

Prijatelj si sviju nas

I zato pjevamo u glas (GLORIA)

Fotografije: EZ Sveti Duh