Poznajemo li uopće simboliku jaslica? Fra Antun Devaj otkriva dublje značenje božićnih simbola koje često zaboravljamo

„Najprepoznatljiviji simbol Božića, drugog najvećeg blagdana za nas kršćane, jesu upravo jaslice“, kaže fra Antun Devaj, bogoslov sa Svetog Duha. Kako ističe, najčešće su to male figurice koje slažemo ispod božićnog drvca i kojima se divimo kada tijekom blagdana dolazimo u goste jedni drugima, a vjeruje da smo se svi barem jednom u životu kao djeca igrali s tim figuricama. No, što su zapravo jaslice? Kada su nastale i koja je njihova prava svrha, otkriva nam fra Antun.

Kada su nastale jaslice?

Jaslice kakve danas poznajemo nastale su prije više od osam stoljeća. Kako ističe fra Antun, prve „žive jaslice“ uprizorio je sveti Franjo Asiški prije 802 godine u talijanskom mjestu Greccio, želeći vjernicima na jednostavan i neposredan način približiti otajstvo Božića. U tom pothvatu pomogao mu je pobožni seljak Ivan, a Franjina nakana bila je jasna – učiniti da Kristovo rođenje bude vidljivo oku običnog čovjeka.

„Da bi se moglo tjelesnim očima gledati“

Petnaest dana prije Božića, dodaje fra Antun, sveti Franjo uputio mu je snažan i vrlo konkretan poziv: „Ako želiš da ovogodišnji Božić proslavimo u Grecciu, požuri se i brižljivo pripravi što ću ti reći. Želio bih obnoviti uspomenu na ono Dijete koje je rođeno u Betlehemu i na njegove djetinje potrebe i neprilike… da bi se to moglo tjelesnim očima gledati“ (1 Čel 84).

Iako evanđelja izravno ne spominju vola i magarca u prizoru Isusova rođenja, fra Antun napominje kako je sveti Franjo bio duboko uronjen u Sveto pismo te se oslanjao na riječi proroka Izaije: „Vol poznaje svoga gospodara, a magarac jasle gospodareve – Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije“ (Iz 1, 3).

Na sâm Božić u Grecciu se okupilo mnoštvo braće i mještana okolnih mjesta. Kako pojašnjava fra Antun, ljudi su dolazili s upaljenim svijećama, pjevajući i slaveći Boga, a cijelo je mjesto postalo poput novog Betlehema. U štali su postavljene jasle ispunjene slamom, koje su ujedno služile i kao oltar.

Viđenje koje otkriva smisao jaslica

Poseban trenutak zbio se tijekom noćnog bdjenja kada je jedan krepostan čovjek imao viđenje, pojašnjava fra Antun: „Vidio je, naime, kako u jaslama leži prestrašeno Djetešce i Božjeg sveca koji Djetetu pristupa kao da ga hoće oda sna probuditi.“ Fra Antun pojašnjava kako to viđenje nije bilo slučajno jer je Dijete Isus bilo „zaboravljeno u srcima mnogih“, a upravo su jaslice postale način na koji je Bog po svome sluzi Franji ponovno probudio živu vjeru u ljudima.

Zanimljivo je i to, dodaje fra Antun, da se u Grecciu od tog trenutka simbolično „svaki dan slavi Božić“. Tako hodočasnici i danas, bez obzira na godišnje doba, u toj crkvi sudjeluju u božićnom euharistijskom slavlju – čak i usred ljetnih vrućina.

Simbolika jaslica: Bog koji dolazi blizu

Ideja izrade jaslica, tumači fra Antun Devaj, od samih je početaka bila usmjerena prema čovjeku svakodnevice. Sveti Franjo želio je pokazati da Bog nije dalek ni nedostižan, nego da dolazi blizu – malen, ponizan i prisutan u život običnog čovjeka. Upravo zato cijeli prizor jaslica govori o poniznosti i Božjem silasku među ljude.

Već sâm početak božićne priče nosi jaku poruku. Odbijanje Marije i Josipa u svratištu, kao i Isusovo rođenje u štali, prema riječima fra Antuna, unaprijed nagovješćuju život koji će biti obilježen odbačenošću. Svratište, mjesto namijenjeno ljudima, za Boga postaje prostor zatvorenih vrata, dok štala (ponižavajuće mjesto za bilo kojeg kralja) postaje dom Kralja kraljeva. Upravo tu, naglašava, započinje simbolika krotkosti, pristupačnosti i ljubavi kojoj vjernici kroz došašće trebaju težiti.

Isus je na Božić položen u mjesto iz kojeg se hrane životinje. Fra Antun podsjeća da su jasle zapravo korito ispunjeno slamom, a upravo ondje biva položen Onaj kojeg će sveti Toma Akvinski nazvati kruhom anđeoskim – panis angelicus. Sveti Franjo nad tim otajstvom kliče: „O ponizne li uzvišenosti! O uzvišene li poniznosti!“

Životinje koje okružuju Dijete Isusa, dodaje fra Antun, nisu slučajan detalj. One su bile neizostavan dio svakodnevice tadašnjeg čovjeka i upravo time postaju znak da Isus želi ući u našu stvarnost, u našu svakodnevicu. Krist ne dolazi samo „malima“ u društvenom smislu, nego onima koji su ponizni srcem.

„Da bismo sreli Boga, moramo biti ponizni, maleni i vidjeti svu braću ljude većima od sebe“, objašnjava fra Antun, ističući da to ne znači omalovažavanje sebe, nego istinsko življenje zapovijedi ljubavi: „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.“

Nebo, anđeli i pastiri

Simbolika božićnog bora, s ukrasima i zvijezdom na vrhu, podsjeća na zvjezdano nebo Betlehema i zvijezdu koja je mudrace dovela do Krista. Priroda, koja je prepoznala dolazak Spasitelja i danas, kaže fra Antun, govori o Božjoj prisutnosti i Njegovoj brizi za cijelo stvorenje.

Anđeli, koji se ukazuju pastirima, navještavaju ispunjenje proročkih obećanja i dolazak kraljevstva Božjega. Pastiri, obični i priprosti ljudi naviknuli braniti svoje stado od opasnosti, dolaze se pokloniti Nadpastiru čijeg su stada dio.

Tri mudraca, koji se u jaslicama pojavljuju na Bogojavljenje, simbol su poganskih naroda koji prepoznaju Mesiju. Njihovi darovi nose duboko značenje: zlato kao znak kraljevstva, tamjan kao priznanje božanstva i smirna kao nagovještaj Kristova čovještva i smrti.

U središtu jaslica, ističe fra Antun, stoje Marija i Josip. Marija sa svojim potpunim predanjem Božjoj volji i Josip, tih, hrabar i vjeran, u kojem se, kako kaže, ostvaruje misao svetog Antuna: „Neka šute riječi, a govore djela.“

Pravo središte Božića

U središtu jaslica i Božića nalazi se utjelovljenje Isusa Krista. Kako naglašava fra Antun Devaj, Bog nije ostao udaljen, nego je postao Emanuel, „Bog s nama“, koji dolazi čovjeku ne samo na Božić nego svakog dana iznova. Upravo zato priprava za taj blagdan ne tiče se samo vanjskog slavlja nego ponajprije stanja srca.

Pozivajući vjernike na unutarnju pripravu, fra Antun ističe i važnost poniznosti i otvorenosti, kako bi srce svakog čovjeka moglo postati poput jaslica: maleno, jednostavno i spremno za dolazak Krista. Priprava za Božić, dodaje, ostvaruje se kroz sakrament svete ispovijedi, molitvu te djela milosrđa, i tjelesna i duhovna.

Jaslice u našim domovima, upozorava, ne bi smjele ostati tek dio blagdanskog ukrasa. One su poziv na zastajanje i razmatranje otajstva Boga koji se ponizio i došao među ljude kako bi ih otkupio. U tome se krije kršćanska nada, nada na koju je potrebno svjesno i odgovorno odgovoriti.

Zaključujući svoje promišljanje, fra Antun podsjeća na biblijski poziv na budnost:

„Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre.“ (1 Pt 5, 8)

Fotografije: Pexels