Nada: Krepost koja nas čini mladolikima i poletnima

U svakom slučaju krepost nade nije sinonim za optimizam ili pozitivni stav – to su psihološke smjernice za život, a nada je krepost koju sam Bog ulijeva u dušu. Kada sam pun nade, onda sam svakako optimističan, no vrlo lako mogu biti optimističan s jakom niskom razinom kreposti nade.

Pa što je onda nada za čovjeka? Nada za čovjeka, za mene kao osobu, jest spoznaja da Bog čezne za mnom! To je moja nada! Bog me je htio, On me je čudesno stvorio te želi da budem slobodan i sretan. Naša najveća sreća upravo je – Bog.

Bog čezne za nama, za svojim ljubljenim stvorenjem. Bog željno iščekuje sjedinjenje sa svojim ljubljenim sinovima i kćerima, a to smo mi. Ta činjenica treba nas ispuniti radošću i probuditi nadu u našim srcima: Bog zaista čezne za mnom.

Bog nas nije trebao, nismo mu nužni, ali nas je svejedno stvorio – iz ljubavi, zato što je to htio. Iz njegove neograničene ljubavi i slobode počinje stvaranje svijeta i čovjeka. Trojedini Bog izlijeva svoju ljubav na sva svoja stvorenja, a čovjeka ljubi na poseban način jer mu daje živjeti u svojoj božanstvenoj ljubavi.

Bog želi čovjeka uza se, u slobodi i ljubavi. To nam budi nadu ne samo u ovome životu nego i u budućem, onome vječnomu. To budi nadu ne samo za ovaj život, već i za vječni. Dakle, nismo stvoreni da bismo umrli, nego da bismo živjeli, i to vječno. Evo opet nade za nas: sigurni smo zbog Isusa Krista koji je trpio, umro i uskrsnuo za nas.

Postojim jer me Bog voli! To bi bilo sasvim krivo i neistinito! Zato što me Bog voli ja postojim! Zvuči kao igra riječi, ali nije. Zato što me Bog voli, želi, uživa u meni - ja postojim. Nema ljudskog srca koje se, kada to doista spozna, neće razveseliti poput malog djeteta i krenuti radosno i poletno u život koji nam je darovan.

Dar života nam također budi nadu. Bog nam daje sve, pa i samoga sebe, kao dar, a dar se može razumjeti samo kroz ljubav. Dar se daje iz ljubavi, iz same ljubavi. Dar se ne može zaslužiti. Stoga, naši učestali odgovori na primljene darove ne smiju nikada biti: „Nisi trebao“, jasno da nije trebalo. Dar ne dolazi iz potrebe, nego iz ljubavi.

Sve što je protivno istini - nije nada, a tako i sve što je protivno nadi - nije istinito. Isus Krist jest put, istina i život (Iv 14,6), a On je naša nada i naša ljubav! Nadu nam daruje Bog koji nas neizmjerno ljubi i želi. To nije samo još jedna perspektiva na život – to je prava istina! Bog je uvijek s nama i nikada nas neće ostaviti, a to je pokazao svojom mukom na križu. U toj muci najjasnije vidimo Božju ljubav prema nama, ljubav koja ide do kraja, ljubav koja je spremna umrijeti za nas.

Za kršćanina nije temeljno pitanje vjeruje li u Boga, nego vjeruje li u Boga kakvoga ga je Isus Krist objavio! To je naša nada, Bog kakvog nam je Krist objavio – milosrdni Otac, pun utjehe. Sam Bog je sišao na zemlju i objavio nam tko je On doista, savršena i neizmjerna ljubav!

Ne može čovjek nikako ostati bez nade kada povjeruje objavi Boga Isusa Krista. Vjera u takvoga Boga daje nadu života. Ne možemo živjeti život kao da Bog ne postoji ili ga naš život ne zanima, to bi bila laž! Svi naši napori, molitve, postovi, dobra djela bili bi onda uzaludni. No, ako shvatimo da Bog čezne za nama te iz te ljubavi i nade sve u svom životu činimo da više ljubimo Boga i druge ljude, mijenja se u potpunosti naš život.

Rađa se radost, polet života. Duša se budi, jer je napokon sa svojim Stvoriteljem – tamo gdje joj je i mjesto: mir, radost... tamo gdje zna da je ljubljena.

Zaključimo zajedno kako je ovaj život prekrasan dar od Boga i tako ga trebamo i živjeti. Iznad svega, budimo uvijek svjesni da Bog čezne za nama, da Bog svu svoju ljubav ima za nas i to se neće baš nikada promijeniti: Što će nas odvojiti od ljubavi Kristove? (Rim 8, 35-39)

Za kraj neka nam u srcima uvijek blago odzvanja poruka sv. Ivana Pavla II.: „Nikad, nikad ne odustaj od nade, nikad ne sumnjaj, nikad se ne umori i nikad se ne obeshrabri. Ne bojte se!“