„Lights of hope“: Hodočašće u sklopu susreta „Mladi prema Asizu” i Jubileja mladih

Povodom Jubileja mladih, ulicama Rima između 28. srpnja i 3. kolovoza 2025. prošlo je oko milijun mladih. Nas četrdeset i sedmero, koji smo u organizaciji Centra za zvanja Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca iz Zagreba krenuli već 26. srpnja, uz Rim smo posjetili i mnoge druge hodočasničke destinacije u Italiji, zadržavši se najviše u Asizu, gradu sv. Franje. Voditelji i organizatori hodočašća bili su fra Zvonimir Pervan i fra Andrija Ćorluka, uz suradnju s fra Ivanom Penavom, fra Jerkom Šuperbom te Milosrdnim sestarama Svetoga Križa, s. Ivanom Budrovac i s. Valentinom Ukaj.

Pod geslom „Lights of hope”, odnosno „Svjetla nade”, prolazili smo talijanskim gradovima posjećujući crkve, samostane i mnoge druge znamenitosti, upoznajući kulturu svakoga mjesta te produbljujući svoju vjeru na grobovima svetaca. Započeli smo naše hodočašće dolaskom u Camposampiero te slavljem svete mise i tjelesnom okrijepom. Potom smo posjetili Padovu te ondje izrekli svoje molitve na grobu sv. Antuna u impozantnoj bazilici koja je posvećena tome svecu, a u kojoj se čuvaju i relikvije mnogih drugih svetaca, između ostalog svetog Leopolda Mandića. Iz Padove smo potom krenuli prema Veroni, gradu Romea i Julije. Slušajući fra Ivanovu kratku katehezu o ljubavi, govorili smo i o Joakimu i Ani, čiji je spomendan bio baš toga dana. Nakon obilaska Verone uslijedilo je druženje uz igre i noćenje u Camposampieru, mjestu u koje se sv. Antun povukao pred kraj života, i u kojemu je imao mistično iskustvo susreta s Djetešcem Isusom.

Drugoga dana, nakon svete mise, hodočašće se nastavilo posjetom Bologni, gdje su nas s dočekali tamošnji fratri. Okrijepili smo se tipičnim talijanskim doručkom, a potom nastavili put prema Sieni, u kojoj se nalazi jedno od najpoznatijih euharistijskih čuda.

Dolaskom u Asiz smjestili smo se u kampu u kojemu smo, zajedno s oko sedamsto mladih iz više od dvadeset zemalja svijeta koji se okupljaju u samostanima i župama franjevaca konventualaca, proveli četiri dana hodočasteći putevima svetoga Franje u sklopu međunarodnog susreta „Giovani verso Assisi (Mladi prema Asizu)”. Tijekom zajedničkih igara, druženja, euharistijskih slavlja i molitve stjecala su se nova poznanstva s ljudima iz različitih krajeva svijeta. Nisu izostali ni trenutci tišine namijenjeni razmatranju i samopropitivanju, a jedan od najupečatljivijih bio je u samotištu „Eremo delle Carceri” u kojemu je i sam sveti Franjo tražio osamu i mir za susret s Bogom. Posjetili smo i Porcijunkulu, omiljenu crkvicu sv. Franje, zatim crkvu sv. Damjana, gdje je Krist progovorio Franji. Hodočastili smo na grobove sv. Franje, sv. Karle, djevojke inspirativne poniznosti i predanosti, te uskoro svetog Carla Acutisa, „Božjeg influencera”. Mjesta vezana uz život sv. Franje i sv. Klare tih su dana bila „baza” za susrete i radionice te molitveno utočište mladima. Razmatrali smo o svojim željama, snovima, neuspjesima i, prije svega, o nadi, pronalazeći inspiraciju u životima spomenutih svetaca.

Prije dolaska u Rim naša hrvatska grupa posjetila je Casciu u kojoj se nalazi svetište sv. Rite, „svetice nemogućeg“. Dolaskom u Rim smjestili smo se u Seraphicumu – Međunarodnom kolegiju franjevaca konventualaca zajedno s drugim mladima koji su također stigli iz Asiza. U Vječnom Gradu hodočastili smo s križem i prošli kroz sveta vrata vatikanske bazilike sv. Petra te pod vodstvom fra Zvonimira obilazili rimske bazilike i znamenitosti. Ujutro 3. kolovoza u vrtu Seraphicuma sudjelovali smo na svetoj misi koju je predvodio generalni ministar franjevaca konventualaca fra Carlos Trovarelli. Uslijedio je ručak i polazak prema Tor Vergati, gdje nas je čekao zabavni program te bdjenje s papom Lavom XIV.

Milijun mladih srdaca zajedno je slavilo Boga. Prekrasan i upečatljiv trenutak. Papa je odgovarao na pitanja mladih. Jedna od posebno upečatljivih poruka bila je ona u kojoj je ponovio poticaj sv. Ivana Pavla II.: „Isusa tražite kada sanjate o sreći; On vas čeka kad vas ništa od onoga što pronađete ne zadovoljava; On je ljepota koja toliko privlači; On vas izaziva tom žeđi za radikalnošću koja vam ne dopušta prilagoditi se kompromisu.“ Nakon noći provedene pod zvijezdama sudjelovali smo na svetoj misi koju je također predvodio papa Lav. Sveti nas je Otac još jednom snažno potaknuo da ostanemo sjedinjeni s Isusom, uvijek u prijateljstvu s Njime te da se ne zadovoljavamo ni s čum manjim od svetosti jer ćemo tek tada vidjeti kako u nama i oko nas „svjetlo Evanđelja raste svaki dan.“

Naše veliko hodočašće zaključili smo posjetom poznatom marijanskom svetištu u Loretu te svetištu sv. Josipa Kupertinskoga u obližnjem Osimu, u kojemu se nalazi grob ovoga sveca, zaštitnika studenata. Konačno, kažemo li da je ljubav žrtva, nećemo reći ništa inovativno. No, pokušamo li tu žrtvu živjeti, mogli bismo, posebice u svijetu koji veliča hedonizam, napraviti mali pomak – za sebe, za druge, za čovječanstvo. Prehodavši silne kilometre, zamijenivši svoj topli krevet šatorom i zaboravivši stvari koje nam se u svakodnevici čine neophodnima za život, željeli smo okusiti baš tu žrtvu. Na tom smo se putu krijepili Božjom Riječju, molitvom i primjerima svetaca koji su odlučili cijeli svoj život proživjeti žrtvujući se jer su vjerovali da su plodovi koje će ubrati neusporedivo veći od svega što su uložili. Viziju takvoga života dobili smo i mi, „hodočasnici nade”, osjetivši već tijekom hodočašća snagu iskrene molitve, razmatranja, prijateljstva s Bogom i bližnjima te jednostavnosti života, vjerujući u brojne plodove koji će se tek razotkriti.