Kako proslaviti Božić?

Lk 2, 1–14
U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. Bijaše to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. Svi su išli na popis, svaki u svoj grad. Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju – u grad Davidov, koji se zove Betlehem – da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom, koja bijaše trudna.

I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu.

A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada. Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. No anđeo im reče: „Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.”

I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći: „Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!”

Ovaj evanđeoski ulomak, koji ćemo čuti na misi polnoćki i koji će nas uvesti u slavlje svetkovine Gospodinova rođenja, svima nam je vrlo poznat i svi smo ga već mnogo puta čuli. Čim ga čujemo, u nama se bude osjećaji sreće, zajedništva i radosti jer znamo da je napokon došao Božić, taj najljepši dan u godini, kako ga mnogi nazivaju. Krist je napokon došao u svijet i mi se možemo radovati jer znamo da sada svaki problem i nevolja koji nas tište gube na važnosti pred novorođenim Kraljem.

No, pokušajmo ovaj događaj sagledati pod drugačijim, realnijim svjetlom: u svojoj mašti prenesimo se u Betlehem, na mjesto Isusova rođenja, stanimo pred jaslice i pažljivo promotrimo Josipa, Mariju i Isusa. Možemo pretpostaviti da su bili daleko od drugih ljudi, izvan naselja, jer „za njih nije bilo mjesta u svratištu“. Bili su sami, izloženi hladnoći i surovosti prirode, a jedino su im društvo, prema staroj tradiciji, bile životinje, vol i magarac. Već u samom trenutku Njegova rođenja obistinile su se Kristove riječi da „Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio“ (Lk 9, 58). Od samog početka život Svete Obitelji bio je ispunjen trpljenjem i poteškoćama. Unatoč svemu ovome, nigdje u ovome ulomku ne vidimo nijedan prigovor Josipa i Marije; oni se ne tuže, ne mrmljaju, ne predbacuju Bogu što im nije omogućio bolji smještaj, što se nije pobrinuo da Isus bude rođen na nekom ljepšem i udobnijem mjestu; naprotiv, oni su radosni, ispunjeni zahvalnošću i mirom.

Gledajući ovaj prizor, s pravom se u nama može pojaviti pitanje: Kako? Kako je moguće da Josip i Marija ostaju radosni unatoč okolnostima u kojima se nalaze? Kako to da nisu ogorčeni i bijesni na ljude u svratištu koji im nisu pružili utočište unatoč Marijinoj trudnoći? Kako je moguće da su ostali tako mirni i predani u Božje ruke, čak i kada se čini da se sve urotilo protiv njih? Koja je to Josipova i Marijina tajna?

Odgovor na ova pitanja vrlo je jednostavno: Isus. Josip i Marija znaju da prava radost dolazi samo od Isusa, a ne od vanjskih okolnosti. Oni su radosni jer imaju Isusa, jer su potpuno usmjereni samo na Njega. Svjesni su da je Krist „svjetlo koje u tami svijetli“ (Iv 1, 5) i da nijedna tama, nijedna poteškoća i nevolja ne mogu ugasiti to svjetlo koje je došlo na svijet.

Josip i Marija pokazuju nam što znači slaviti Božić: to slavlje zadobiva smisao jedino kada stavimo Isusa u središte. Možemo mi napraviti savršenu proslavu izvana, punu ukrasa i poklona, okruženi obitelji i prijateljima, ali ako Krist nije u središtu svega, to postaje samo obična proslava i okupljanje. Isto tako, možemo proslaviti Božić u najvećoj oskudici, sami i daleko od svakog luksuza, no ako imamo Krista u srcu, imamo sve i naše je slavlje autentično, naša molitva tada se ujedinjuje s vojskom anđela koji hvale Boga i kliču: „Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!“

Ne dopustimo da nam vanjske okolnosti u kojima se nalazimo ukradu ovaj Božić. Ne dopustimo da nam se Božić svede na pripremanje darova i ukrašavanje kuće, a da Krist ostane po strani. Pokušajmo ove godine zaista proslaviti Božić po uzoru na Josipa i Mariju: usredotočeni na Krista, u radosti i sabranosti. Tako ćemo zaista iskusiti u svome životu riječi sv. Terezije Avilske: „Tko ima Boga, ima sve. Jedino Bog dostaje.“

Fotografije: Pexels