Kako danas evangeliziraju mladi iz zajednice Sveti Duh?

Evangelizacija ima mnoštvo definicija i svatko je može doživjeti na osobnoj razini. Za nekoga je to govor o vjeri, za drugoga svjedočanstvo života, a za nekoga jednostavno biti uz drugoga u njegovim pitanjima i traženjima. Doista, svatko evangelizira na drugačiji način. Ipak, u samoj srži evangelizacije nalazi se isto: navještaj radosne vijesti koja mijenja život.

Upravo se u tom bogatstvu različitih pristupa prepoznaje i djelovanje Evangelizacijske zajednice Sveti Duh u kojoj se evangelizacija ne svodi na jedan oblik, nego se živi kroz različite darove, služenja i susrete s ljudima. Ipak, djelovanje se svodi na konkretnu stvarnost: Bog je blizu, Bog ljubi čovjeka i želi s njim osoban odnos. U središtu te vijesti stoji Isus Krist koji svojim životom, smrću i uskrsnućem objavljuje Božju ljubav prema svakome čovjeku.

Isus kao temelj evangelizacije

Govoreći o evangelizaciji važno je pogledati samoga Isusa koji nije evangelizirao samo riječima, nego prije svega susretima. U susretu sa Samarijankom na zdencu (Iv 4) započinje jednostavan razgovor koji postupno vodi do otkrivenja da Bog traži čovjeka i želi mu darovati „vodu živu“. Slično se događa i u susretu s carinikom Zakejem (Lk 19) gdje Isus ne započinje osudom, nego pogledom koji prepoznaje čovjeka. Jedna rečenica: „Danas mi je proboraviti u tvojoj kući“, postaje početak njegove promjene. U tim susretima evangelizacija nije bila nametanje, nego blizina koja je pokrenula obraćenje.

Upravo zato možemo reći da evangelizacija započinje s Isusom Kristom. On je prvi navjestitelj koji prolazi gradovima i selima, približava se ljudima, naviješta kraljevstvo Božje i očituje Božju ljubav konkretnim djelima. Nakon njegove smrti i uskrsnuća apostoli su nastavili to poslanje. Oslobođeni od straha i vođeni Duhom Svetim izlaze među ljude i hrabro svjedoče vjeru. Rana Crkva rasla je tim zajedništvom, molitvom i konkretnim djelima ljubavi, a evangelizacija se nastavila preko brojnih svetaca, misionara i laika. Svaka generacija otkriva nove načine prenošenja evanđelja svijetu u kojem živi, ali poruka uvijek ostaje ista: Bog ljubi čovjeka i poziva ga na život u punini.

Uzori evangelizacije

Tijekom povijesti Crkve postojali su mnogi koji su svojim životom pokazali što znači evangelizirati. Ne toliko riječima, koliko načinom na koji su živjeli. Među njima posebno mjesto zauzimaju sveti Maksimilijan Kolbe, koji je ujedno i zaštitnik Evangelizacijske zajednice Sveti Duh, i sveti Franjo Asiški, utemeljitelj franjevačkog reda.

Sveti Maksimilijan Kolbe pokazao je koliko daleko može ići prava ljubav. Njegov život i mučeništvo podsjećaju nas da je evangelizacija konkretno darivanje sebe drugome. Davanjem vlastitog života za drugoga pokazao je što zapravo znači ljubiti bez zadrške i živjeti evanđelje.

S druge strane, sveti Franjo Asiški evangelizirao je jednostavnošću i blizinom. Njegov život bio je poput živog evanđelja. Nije samo govorio o Bogu, nego ga je svojim načinom života činio vidljivim drugima. Njegova poniznost i otvorenost prema svakom čovjeku i danas nadahnjuju i pokazuju da se Bog može naviještati radosnim načinom života.

Zašto evangelizirati?

Kršćanstvo nije zatvorena stvarnost rezervirana za pojedince, nego dar koji je namijenjen svima. Isusov nalog „Idite i učinite sve narode mojim učenicima“ (Mt 28, 19) upućen je svakom vjerniku.

Ljubav koja se ne dijeli s vremenom prestaje biti prava ljubav. Kad čovjek doživi susret s Bogom, u njemu se spontano rađa želja da tu radost podijeli s drugima jednostavno zato što je prevelika da bi ostala samo za sebe. Zato evangelizacija nije nešto nametnuto ili umjetno, nego prirodan odgovor srca koje je osjetilo Božju blizinu.

Danas (možda više nego ikad) posebno mladi traže smisao. Okruženi su pitanjima, nesigurnostima i raznim pritiscima i jasno je da im površni odgovori nisu dovoljni. Traže nešto dublje, nešto stvarno. Upravo tu evanđelje donosi svjetlo i pokazuje da je čovjek ljubljen, da njegov život ima smisao i da nikada nije sam.

Evangelizacijska zajednica Sveti Duh

Kao članica Evangelizacijske zajednice Sveti Duh, rekla bih da evangelizacija za nas nije samo jedan dio onoga što radimo, već temelj svega. To nije nešto što činimo povremeno ili ‘po potrebi’, nego način na koji mi mladi živimo svoju vjeru iz dana u dan.

Danas se vjera često povlači u privatnost, ali naša zajednica pokušava živjeti drukčije. Ne ostajemo zatvoreni unutar svojih susreta, nego smo poslani prema drugima koji traže ili su se na neki način udaljili od Boga.

Upravo to posebno se vidi u konkretnim inicijativama zajednice. To sam i sama doživjela u iskustvu Antunovskog hoda mladih. Taj je Hod konkretan primjer Crkve koja izlazi na ulice i među ljude. Tisuće mladih koji zajedno mole, pjevaju i javno svjedoče svoju vjeru pokazuju da Bog nije ograničen na crkvene prostore, nego želi susresti čovjeka upravo ondje gdje on živi.

EZ Sveti Duh mjesto je gdje se vjera i prima i dijeli. Svatko od članova pozvan je biti svjedok i to ne savršen, nego autentičan i otvoren za Božje djelovanje. No, takav život zajednice ne bi bio moguć bez različitih službi i darova koji je izgrađuju.

Grupe i karizme u službi evangelizacije

Većina ljudi ‘izvana’ ne razumije što zapravo znači služiti u zajednici. Ljudi nisu svjesni bogatstva zajednice, različitih darova i karizmi koji se međusobno nadopunjuju. Svaka karizma ima svoje mjesto, a zajednički cilj nam je svima isti: približiti ljude Bogu. U razgovoru s pojedinim voditeljima grupa zanimljivo je čuti njihove perspektive i način na koji promišljaju i doživljavaju evangelizaciju.

Andrej Bešlić, voditelj multimedijske grupe, shvatio je koliko su društvene mreže danas važan prostor za evangelizaciju. Preko Instagrama, TikToka, YouTubea i web-stranice budiFRAjer ova grupa svakodnevno naviješta evanđelje na način blizak mladima. Posebno ističe snagu svjedočanstava i intervjue s mladima nakon susreta u kojima se mnogi mogu prepoznati i ohrabriti na dolazak u crkvu. Naglasio je i važnost zajedništva unutar samog tima i kao glavne temelje naveo komunikaciju, prisutnost i međusobnu podršku, a kreativnost i tehniku kao darove koji se razvijaju. Ljubav, ističe, ostaje središnja karizma koja daje smisao svemu.

Fra Marko Laštro, voditelj ministranata, istaknuo je da i služenje na oltaru može biti jak oblik evangelizacije. Ministranti svojim dostojanstvom i svjesnim služenjem upućuju na Boga, a ne na sebe. U toj službi posebno se razvijaju karizme nesebičnog služenja i molitve. Njihov primjer postaje poseban tek kada sami žive ono što slave. Kako fra Marko ističe, iz osobnog susreta s Kristom u euharistiji rađa se svjedočanstvo koje može dotaknuti druge.

Fra Marko Bilanović, voditelj molitvene grupe, naglašava kako je molitva ‘motor’ zajednice. Bez nje, kaže, sve ostalo gubi smisao. U molitvenoj grupi prepoznaje se otvorenost za rast u odnosu s Bogom kao i spremnost da se moli za druge. Upravo u toj skrovitoj službi nastaju temelji plodova koji se kasnije vide u cijeloj zajednici.

Fra Blaž Žagač, voditelj zbora, govori o posebnoj ulozi glazbe u evangelizaciji. Glazba pomaže čovjeku otvoriti srce i ući u dublji odnos s Bogom. No, naglašava da ona ima smisla samo ako vodi u molitvu. Kada služi tom cilju, postaje važan instrument susreta s Bogom. Različiti glasovi i instrumenti, kaže, nadopunjuju se poput jednog tijela koje zajedno stvara sklad.

Voditeljica slavljeničkog tima, Manuela Krstanović, ističe služenje kao temelj slavljeničkog tima i njihove službe. U slavljenju posebno dolaze do izražaja karizme poput molitve u jezicima, mudrosti, znanja i pobožnosti. Naglašava i važnost osluškivanja Duha Svetoga i prepoznavanja trenutka i odabira onoga što će najviše otvoriti srca prisutnih. Svjedoči kako se upravo u trenucima klanjanja često događaju najdublja obraćenja i susreti s Bogom.

Načini evangelizacije EZ Sveti Duh

Počeci su bili jednostavni i krenuli su uličnom evangelizacijom na Zrinjevcu još 2018. godine. Upravo u toj jednostavnosti očitovala se želja da se vjera iznese izvan zatvorenih prostora i približi ljudima u svakodnevici.

S vremenom su se otvorila nova područja djelovanja i kako je rasla zajednica, tako su ti koraci postali veći i prepoznatljiviji. S vremenom su se u zajednici spontano počela otvarati različita područja djelovanja kojima danas živimo evangelizaciju na vrlo konkretan način.

Jedan od najsnažnijih izraza toga svakako je Antunovski hod mladih koji se održava već osmu godinu i svake godine okuplja na tisuće mladih. Važno mjesto ima i evangelizacija u bolnici, gdje dolazimo ususret onima najmlađima. Drugu godinu zaredom dio zajednice, predvođen fra Stjepanom Brčinom, na dan svetog Nikole odlazi u bolnicu kako bi proveo vrijeme s djecom. U tim susretima ne radi se o velikim riječima, nego o prisutnosti, o osmijehu, pažnji i malim znakovima blizine preko kojih se može osjetiti Božja ljubav.

Ove se godine evangelizacija nastavila i na glavnom zagrebačkom trgu. Pjesmom, molitvom i zajedništvom s prolaznicima vjera izlazi među ljude i postaje vidljiva ondje gdje se svakodnevno kreću.

Posebno iskustvo donosi i ljeto na Cresu, gdje se u jednostavnosti, zaduženjima, obavezama i druženju doživljava susret s Bogom. Uz sve to, zajednica sudjeluje i u brojnim duhovnim obnovama, kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu. Molitvom, slavljenjem, nagovorima i svjedočanstvima ti susreti često postaju mjesto gdje se ljudi približe Bogu.

Svim tim iskustvima potvrđuje se isto: kada se vjera živi otvoreno i hrabro, Bog djeluje. Susreti se događaju na neočekivanim mjestima, srca se otvaraju, a mali koraci prerastaju u velike promjene. I upravo tako evangelizacija postaje način života i jedinstven hod u kojem Bog vodi, a mladi odgovaraju.