Fra Marko Laštro otkriva kako se suočiti sa sramom i vratiti sakramentu ispovijedi

Grijeh je stvarnost, ali nije identitet. Psihologija i duhovnost slažu se u jednoj točki: čovjek ozdravlja tek onda kada prizna istinu o sebi, prihvati odgovornost i dopusti da bude oslobođen. Upravo to ozdravljenje daje nam ispovijed u kojoj se izgovara istina, skida teret s duše i prima oprost koji vraća unutarnji mir.

Tema ispovijedi zato često budi puno pitanja i osjećaja poput straha, nelagode, srama, ali i duboke čežnje za mirom i duhovnom obnovom. Iako je mnogima poznata samo kao vjerska obaveza, ispovijed je daleko više od toga. Ona je susret s Božjom ljubavlju koja ozdravlja, oslobađa i vraća čovjeka u puninu života.

Bogoslov fra Marko Laštro sa Svetog Duha jasno je približio značenje ovog sakramenta, objasnio najčešće razloge udaljavanja od Boga te ponudio savjete za sve koji nisu sigurni kako ponovo pristupiti ispovijedi.

Sram koji paralizira

U kontekstu grijeha, mnogi vjernici umjesto zdrave krivnje koja potiče promjenu i rast osjećaju sram koji ih paralizira i odvaja od Boga. Sram stvara osjećaj nedostojnosti i uvjerenje da osoba nije prihvaćena, zbog čega mnogi izbjegavaju ispovijed godinama. Psihološki gledano, čovjek se počinje oslobađati tereta upravo onda kad može priznati ono što ga muči, izgovoriti istinu bez straha od osude i doživjeti prihvaćenost.

Što je ispovijed i zašto nam je važna?

Prema KKC 1422, fra Marko navodi: „Ispovijed, nazvana još i sakrament pokore i pomirenja, je sakrament po kojemu od Božjeg milosrđa primamo oprost za sve uvrede koje smo nanijeli Bogu, a ujedno se i pomirujemo s Crkvom koju smo ranili svojim grijehom.“

Kada razmišljamo o važnosti, trebamo shvatiti da, iako smo po sakramentima kršćanske inicijacije zadobili novi život u Kristu, i dalje ostajemo slabi, grešni i potrebni obraćenja, na koje nas Isus stalno poziva (Mk 1,15).

„Isus Krist ustanovio je sakrament Pokore kako bismo nakon pada u grijeh, a pogotovo u teški grijeh, mogli ponovno zadobiti Božju milost. Ispovijed nas pomiruje s Bogom, u nama obnavlja Njegovu milost i sjedinjuje nas s Njime u dubokoj ljubavi (KKC 1468).“

Dakle, ispovijed nije samo formalnost. To je sakrament pomoću kojeg se oslobađamo duhovnog tereta, vraćamo u stanje milosti i ponovno učimo hodati s Bogom.

Zašto se ljudi udaljavaju od ispovijedi?

Iako mnogi osjećaju potrebu za pristupanjem ovom sakramentu, nešto im ipak često stane na put. Fra Marko vrlo jasno navodi i koji su to najčešći razlozi.

„Razlozi udaljavanja mogu biti mnogostruki. Mislim da je jedan od glavnih razloga nedostatak vjere u Boga. Mnogi ljudi, iako su članovi Crkve, ne pristupaju sakramentima upravo zato jer ih roditelji nisu odgojili u vjeri niti im dali dobar primjer“, govori fra Marko i nadodaje da razlog udaljavanja od ispovijedi također može biti i negativno iskustvo doživljeno u ispovjedaonici.

Tu često spadaju razlozi poput osuda, kritika i nerazumijevanja koji osobu duboko ranjavaju i stvaraju u njoj strah od ponovnog pristupanja tom sakramentu.

Fra Marko ističe kako je i jedan od najčešćih razloga nepristupanja sakramentu pokore i sram zbog počinjenih grijeha i strah od osude. Kako ističe: „nije lako izreći svoje grijehe i priznati svoju slabost, ali je zato važno znati da nije svećenik taj koji oprašta grijehe, nego sam Isus Krist.“

Dakle, važno je da vjernici shvate da ispovijed nije sudnica. Ispovijed je vrijeme oslobođenja, a svi strahovi koji nas mogu pokušati zaustaviti ne smiju imati posljednju riječ. Kako bismo ih izbjegli, potrebno je dobro se pripremiti.

Kako se pripremiti za ispovijed?

Bez pripreme sakrament ostaje površan. Fra Marko izdvojio je praktičan i jednostavan savjet.

„Prije samog pristupanja sakramentu ispovijedi važno je pripremiti se i napraviti ispit savjesti. Danas su na internetu dostupni razni oblici ispita savjesti, koji nam pomažu da promotrimo svoj odnos s Bogom, sa samima sobom i s bližnjima te uvidimo svoje grijehe i sve ono što bismo mogli i morali popraviti. Važno je tome pristupiti ozbiljno i odvojiti potrebno vrijeme za pripremu“, navodi.

Kako izgleda ispovijed?

Za one koji se vraćaju ispovijedi nakon dugo vremena, strah od ‘tehničkih detalja’ može biti velik. Unatoč tomu, ne trebamo previše komplicirati, već otvoriti srce i biti iskreni.

„Prvi korak koji moramo učiniti kada dođemo na ispovijed jest priznati svoje grijehe koje smo počinili od svoje zadnje ispovijedi. Dužni smo nabrojiti sve teške grijehe kojih smo svjesni, a iako nije nužno nabrojiti lake grijehe, Crkva to preporučuje.“

Fra Marko objašnjava kako nam zatim svećenik udjeljuje pokoru za naše grijehe, a nakon dobivene pokore slijedi čin kajanja. Svećenik nad nama moli molitvu odrješenja od grijeha i mi zadobivamo oprost i ponovno se pomirujemo s Bogom i Crkvom.

Što nakon ispovijedi?

Ispovijed nije kraj, već novi početak. Važno je izvršiti pokoru koju nam je svećenik naložio i čvrsto ustrajati u odluci da ćemo se boriti protiv grijeha. Kada smo se ispovjedili, trebamo ostati ustrajni u odlascima na ispovijed i ne obeshrabriti se pred vlastitim grijesima, slabostima i poteškoćama.

Kako fra Marko ističe, uvijek moramo biti svjesni da je Bog ljubav (1 Iv 4,16) i da nas on uvijek u ispovjedaonici čeka raširenih ruku da nas primi u svoj zagrljaj. Ako padnemo, ustanimo! Bog se ne umara praštati.

Tako se i na nama potvrđuju one riječi iz Evanđelja po Mateju da je u nebu „veća radost zbog jednog obraćena grešnika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.“ (Mt 15,7).

Fotografije: Unsplash