Donja Bistra postaje dom nove priče: blagoslovljen teren budućeg kampa za mlade

Na prostoru udaljenom svega tridesetak minuta vožnje od Svetog Duha okupili su se franjevci, bogoslovi, mladi iz zajednice, dobročinitelji i brojni mještani Bistre. U središtu okupljanja nalazili su se križ te hrvatska i vatikanska zastava. Taj prizor označio je početak jedne velike priče.

Posebnu težinu ovom događaju daje i činjenica da se odvija upravo u godini svetoga Franje. U vremenu kada se na poseban način promišlja o njegovoj ostavštini, jednostavnosti i bratstvu, započinje i priča o mjestu koje bi upravo te vrijednosti trebalo prenositi budućim generacijama mladih.

Ideja o izgradnji Franjevačkog kampa, kako je ranije istaknuo fra Stjepan Brčina, nastala je iz osluškivanja potreba mladih. Cilj je stvoriti prostor u kojem će se moći susretati, rasti u vjeri, graditi prijateljstva i pronaći mjesto kojem će se uvijek rado vraćati.

Više ljudi nego što je očekivano

Iako su mnogi očekivali okupljanje prvenstveno članova zajednice i najbližih suradnika, upravo ih je odaziv mještana najviše iznenadio. To je posebno istaknula Jelena Vidojević, koja priznaje da nije očekivala toliko velik broj ljudi iz okolice.

„Mislila sam da ćemo biti mi iz zajednice i nekoliko ljudi koji su uključeni u organizaciju, a onda sam vidjela koliko je zapravo došlo mještana. Bilo mi je prekrasno vidjeti koliko su otvoreno prihvatili ovu ideju i koliko im znači da se ovdje događa nešto novo."

Sličan dojam ponijela je i Jelena Markanović, koja kaže kako se od samog dolaska osjećala kao među svojima. „Iako nismo bili na svom teritoriju, osjećali smo se kao da jesmo. Ljudi iz Bistre primili su nas iskreno i otvorena srca. Osjećaj dobrodošlice bio je prisutan od prve minute."

Prizor koji će se pamtiti

Nakon čitanja Božje riječi i molitve uslijedio je središnji trenutak cijelog susreta, blagoslov zemljišta. Provincijal je predvodio obred, a zatim su se bogoslovi i fratri raspršili po cijeloj livadi. Svaki je krenuo prema svom dijelu zemljišta noseći svetu vodu, tamjan i sol. Za mnoge je upravo taj prizor bio najemotivniji dio dana.

Antonio Matulić kaže kako će mu upravo taj trenutak ostati u najljepšem sjećanju. „Kad su svi fratri krenuli svatko na svoju stranu blagoslivljati zemlju, to je bio trenutak koji me najviše dirnuo."

I Jelena Markanović izdvojila je isti prizor, ali ju je posebno dotaknula njegova simbolika. „Pred nama je bila samo livada - trava i zemlja. Dok su fratri bacali zrna soli i blagoslivljali prostor vodom i tamjanom, pomislila sam kako će iz tog jednog malog zrna nastati nešto veliko. Danas gledamo praznu livadu, a jednog dana ovdje će biti mjesto na kojem će se mladi okupljati, izgrađivati, moliti, pjevati i stvarati uspomene. Dodaje kako ju je upravo taj trenutak podsjetio da velike priče uvijek počinju malim koracima."

Zalazak sunca, pjesma i pogled prema budućnosti

Dok su fratri obilazili cijelo zemljište, sunce se polako spuštalo iza obronaka Sljemena. Okupljeni su pjevali duhovne pjesme, a cijeli prostor bio je ispunjen neobičnim mirom.

„Prekrasan zalazak sunca, fratri raspršeni po cijelom zemljištu, sveta voda i sol, a mi pjevamo koliko je Bog velik i koliko čini čudesa. Sve je bilo tako skladno – ljudi, prostor i atmosfera," rekla je Vidojević.

Nakon završetka obreda druženje se nastavilo uz pjesmu, razgovor, piće i roštilj. Bilo je mnogo djece, mnogo obitelji i puno osmijeha. Iako na livadi još nema nikakve infrastrukture, mnogi su imali osjećaj kao da im ništa ne nedostaje.

Kako kaže Jelena Markanović, upravo je to možda i najljepši dojam koji nosi kući.

„Praktički smo bili usred livade i nismo imali ništa, a osjećali smo se kao da imamo sve. Upravo ta rečenica najbolje opisuje cijeli događaj."

Ovo nije naš projekt, nego Božji

Dok su mnogi toga dana govorili o ljepoti prirode, zajedništvu i budućnosti koju već vide na ovoj livadi, bogoslov fra Marko Laštro cijeli je događaj doživio kroz jednu drugu perspektivu, onu predanja Bogu.

Iako, kaže, tijekom samog blagoslova nije razmišljao o tome kako će kamp jednoga dana izgledati, dotaknula ga je simbolika samog čina.

„Mislim da smo si tada posvijestili koliko smo slabi i da ne možemo svojim snagama voditi ovaj projekt. Blagoslovom smo predali sve u Božje ruke jer je to jedini ispravan put da ovo što radimo zaista bude na Božju, a ne našu proslavu i da donese dobre plodove," kaže fra Laštro i nadodaje kako je za njega upravo to i najvažnija poruka početka gradnje - da se najprije traži Božji blagoslov, a tek onda kreće s radom.

„Siguran sam da Bog poručuje ono što već piše na početku 127. psalma: 'Ako Gospodin kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji.' Bez Božjeg blagoslova ništa ne može uspjeti. Svaki projekt, koliko god bio dobar, ako nema Božjeg blagoslova, lako postane sredstvo ljudske promocije i rasta u oholosti. Dobro je prisjetiti se da smo ovo započeli zbog želje da Boga donesemo drugima i da će mladi ovdje dolaziti tražiti Boga, a ne nas. Jedini ispravan stav ostaje onaj Ivana Krstitelja: 'On mora rasti, a ja se umanjivati.'"

Govoreći o mladima koji će jednog dana dolaziti u kamp, fra Marko kaže kako njegova najveća želja nije da ondje nastane još jedno mjesto okupljanja, nego prostor u kojem će ljudi doista susresti Krista.

„Poželio bih svima koji će ovdje dolaziti da zaista dožive ljepotu susreta i zajedništva – s Bogom i jedni s drugima. Volio bih da kamp bude mjesto na kojem će se svi osjećati dijelom istoga tijela, Crkve, i gdje će moći susresti Krista. Najgore bi bilo kada bi se kamp pretvorio u obično mjesto za feštanje; tada bi sav njegov smisao bio promašen."

Kada razmišlja o tome kako bi ovo mjesto moglo izgledati za deset godina, pred očima nema zgrade ni objekte, nego ljude.

„Volio bih vidjeti fratre i mlade otvorena srca kako zajedno idu putem Evanđelja i jedni druge vode sve bliže Kristu, po primjeru svetoga Franje. Tek kada doživimo istinski susret s Bogom i jedni s drugima kao braćom i sestrama, moći ćemo evangelizirati na autentičan način, snagom koja ne dolazi od nas, nego iz iskustva Božje ljubavi koju želimo donijeti i drugima."

A kada bi cijeli dan morao sažeti u samo jednu riječ, njegov odgovor bio je kratak, ali dovoljno jak da sažme sve što se toga dana moglo osjetiti: Zajedništvo.

© 2026. Sva prava pridržana.

#budiFRAjer