Antunovski hod mladih – korak po korak s Bogom

U vremenu kada se mladi često opisuju kao izgubljeni, nezainteresirani ili udaljeni od vjere, iskustvo Antunovskog hoda mladih donosi drugačiju i ohrabrujuću sliku. Tisuće mladih koji iz godine u godinu izlaze na ulice Zagreba kako bi zajedno molili, pjevali i hodali svjedoče da potraga za smislom, zajedništvom i Bogom nije nestala. Naprotiv, ona je snažna i živa. Pričom o nastanku i rastu Hoda, svjedočanstvima mladih te duhovnom baštinom sv. Franje Asiškoga i sv. Antuna Padovanskoga pokazano je kako hod može postati prostor susreta Boga i čovjeka te kako je on odgovor na čežnje i pitanja s kojima se mladi danas nose.

Ivona Andrijević

4/27/2026

Čovjek koji je pozvan krenuti

U Svetom pismu hod je jedna od temeljnih slika čovjekova odnosa s Bogom. Vjera se ne opisuje kao stanje mirovanja, već kao put, izlazak ili kretanje. Bog ne poziva čovjeka da ostane statičan, nego da se odvaži krenuti. Tako je i Abrahama pozvao da napusti sigurnost poznatoga i zaputi se u nepoznato: „Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati“ (Post 12,1).

Takav hod vidljiv je u mnogim biblijskim pričama. Posebno se ističe put izraelskoga naroda kroz pustinju prema Obećanoj zemlji. Iako su prolazili kroz teškoće, glad i žeđ, učili su oslanjati se na Boga i vjerovati da ih On vodi. Tako i učenici hodaju s Isusom putovima Galileje i Judeje iako često ne razumiju u potpunosti kamo ih taj put vodi. Ipak, ostaju uz Njega. Njihov hod nije lišen pitanja, sumnji i strahova, ali je prožet povjerenjem koje raste u susretu.

Hod u biblijskom smislu nikada nije tek obično prostorno kretanje. Znak je unutarnjeg traženja i spremnosti na promjenu. Pretpostavlja otvorenost, strpljenje i hrabrost da se ne ostane na mjestu. On je odgovor na Božji poziv koji uvijek vodi dalje prema dubljem povjerenju, slobodi i punini života. Uključuje tijelo, srce, korak i odluku. Na tom tragu nastaje i Antunovski hod mladih.

Što je Antunovski hod mladih?

Antunovski hod mladih evangelizacijsko je hodočašće koje se svake godine uoči blagdana svetog Antuna Padovanskog održava na ulicama Zagreba. Okuplja tisuće mladih koji molitvom, pjesmom, slavljenjem i hodom javno svjedoče svoju vjeru.

Iako se na prvi pogled može činiti kao jednokratni događaj, AHM od samoga je početka zamišljen kao proces. On ne započinje i ne završava jednim danom, nego se nastavlja u životima mladih, u njihovim zajednicama, župama i osobnim odlukama.

Inicijativa je pokrenuta 2019. godine potaknuta iskustvom ulične evangelizacije i željom da se vjera iznese izvan zidova crkve na mjesta svakodnevice. Od samih početaka Hod ima veliku evangelizacijsku dimenziju: Crkva izlazi ususret čovjeku, a ne čeka da on sam dođe.

Hod kao poziv na…

Prije svega, AHM je poziv na susret sa živim Bogom. Kako ističe fra Stjepan Brčina, jedan od organizatora Hoda, ne radi se o pukom okupljanju ili vanjskom činu, nego o prostoru u kojem Bog djeluje u srcima mladih, često na tih i ne odmah vidljiv način.

Antunovski hod mladih poziv je na duhovnu obnovu jer nije zamišljen kao sportski izazov, društveni događaj ili masovna manifestacija, nego kao „hodajuća duhovna obnova“ koja potiče otvaranje srca Božjoj prisutnosti, povratak temeljnim pitanjima vjere i svjesnu odluku da se život ne živi površno. Ujedno poziva na izlazak iz zatvorenosti i privatnosti vjere. Hod gradskim ulicama i javno svjedočenje vjere izražavaju Crkvu koja ide ususret čovjeku u duhu franjevačke i evanđeoske jednostavnosti, blizine i radosti.

Na poseban način, hod je poziv mladima da izaberu put života. U suočavanju s izazovima suvremenog društva, nudi im smisao, zajedništvo i jasnoću. Rast Hoda od tristotinjak sudionika na početku do gotovo dvadeset tisuća sedam godina kasnije fra Stjepan vidi kao znak da mladi traže i prepoznaju put koji vodi prema istini, dobru i radosti. Kako sam naglašava, Hod nije cilj sam sebi, nego početak dubljeg životnog puta na kojem mladi mogu otkriti smisao i Boga koji je u njima i s njima.

Duhovna i franjevačka dimenzija Hoda

Hod kao oblik duhovnog izražavanja duboko je ukorijenjen u kršćanskoj tradiciji, a osobito u franjevačkoj duhovnosti u kojoj je kretanje neraskidivo povezano s navještajem evanđelja. Franjevački put nikada nije bio put udobnosti ili zadržavanja na sigurnome. To je put povjerenja, jednostavnosti i blizine s čovjekom, ali i način življenja vjere, a ne tek njezin simbol.

Sveti Franjo Asiški bio je čovjek puta u najdubljem smislu riječi. Ostavivši sigurnost obiteljskog doma i društvenog položaja, zaputio se putem potpune ovisnosti o Božjoj providnosti. Hodao je od mjesta do mjesta i nije nosio sa sobom ništa osim Evanđelja i povjerenja da Bog skrbi za one koji mu se predaju.Njegov život bio je trajno kretanje prema Bogu kojemu se potpuno predao i prema čovjeku kojemu se približavao. Franjo nije propovijedao iz sigurnosti udaljenosti, nego iz blizine. U tom je hodu prepoznao da je upravo njemu osobno upućena evanđeoska riječ: „Ako hoćeš za mnom, odreci se samoga sebe, uzmi svoj križ i slijedi me“ (Matej 16,24).

U tom istom duhu živio je i sveti Antun Padovanski, čije ime Antunovski hod mladih nosi. Antun je bio svetac u pokretu, neumorni propovjednik koji je hodao gradovima i selima, prilagođavao se ljudima kojima je bio poslan. Propovijedao je jasno i životno, a divili su mu se i slušatelji i sam sveti Franjo.

Iz buke u Hod

Informacija je više nego ikada, ali osjećaj smisla često ostaje nedorečen. Stalna povezanost paradoksalno često rađa unutarnju izoliranost, dok pritisak uspjeha, usporedbe i očekivanja ostavlja malo prostora za tišinu i sabranost.

Sociološko istraživanje Christiana Smitha u knjizi Soul Searching: The Religious and Spiritual Lives of Teenagers pokazuje da su religija i duhovnost vrlo značajne u životima mnogih mladih te opovrgava uvriježeno mišljenje da su današnji mladi samo „duhovni, ali ne i religiozni“. Istraživanje je potvrdilo da je veća religioznost povezana s pozitivnijim životnim ishodima i to pogotovo kada se vjera živi u zajedništvu i konkretnim praksama koje daju osjećaj pripadnosti i stabilnosti.

Antunovski hod mladih upravo odgovara na tu potrebu na jednostavan način. Mladi izlaze iz virtualnog prostora i ulaze u stvarni susret s Bogom, s drugim čovjekom i sa samima sobom. Hod zahtijeva trud, ali upravo u tom trudu mladi otkrivaju vlastite granice i snagu, uče se strpljenju i povjerenju te doživljavaju da nisu sami na svome putu.

Svjedočanstva

Kad se prisjetimo prvog Antunovskog hoda mladih 2019. godine, jasno je da tada nitko nije mogao naslutiti koliki će put ovaj Hod prijeći. Oko stotinu mladih krenulo je tada ulicama Zagreba, a vodila ih je jednostavna želja: učiniti nešto više za svoju vjeru i povjeriti se Božjem vodstvu. Na taj početni duh Antunovskog hoda mladih osvrnuo se i fra Stjepan Brčina u svome govoru te prve godine:

„Božji Duh čini čuda u Crkvi i po Crkvi, nama, njezinim krhkim članovima. Njegova su čuda uvijek dijelom vidljiva jer ono što Bog stvara u srcu svakoga čovjeka, znano je samo Njemu, često nepotpuno i samom čovjeku. Imajući ovu stvarnost pred sobom teško mi je potpuno odgovoriti na pitanje kako je bilo?“Ono što je započelo kao skroman, ali iskren korak vjere, postupno je preraslo u veliko zajedništvo koje danas okuplja mlade iz različitih krajeva Europe i svijeta s raznolikim životnim pričama i iskustvima.

Sedam godina kasnije (kad se na sedmom Antunovskom hodu mladih okupilo gotovo dvadeset tisuća sudionika) postalo je jasno da je riječ o hodočašću koje donosi konkretne plodove. To više nije samo događaj koji se pamti po brojnosti, nego po susretima, novim prijateljstvima, vezama koje su s vremenom prerasle u brakove, a brojni su mladi ondje prepoznali i svoj duhovni poziv. Za mnoge je hod bio i mjesto uslišanih molitava. Netko je tražio jasnoću u važnim životnim odlukama, netko utjehu, netko hrabrost za novi početak.

Fra Sandi Aščić, koji je uključen u Antunovski hod mladih od samih početaka, prisjeća se nastanka Hoda i vlastitog iskustva: „Ideja Antunovskog hoda rodila se iz želje da se nešto slično hodočašćima mladih kakva postoje u drugim zemljama ostvari i u Hrvatskoj. Inspiraciju smo pronašli u noćnim hodovima koji vode prema bazilikama sv. Antuna, a želja je bila mladima ponuditi iskustvo vjere izvan uobičajenih okvira.

Od samog prvog Hoda bio sam aktivno uključen – od organizacijskih zadataka, sudjelovanja u igrokazu koji je i danas dostupan na YouTubeu, pa sve do snimanja i montaže videa i fotografija. Bilo je to vrijeme velikog entuzijazma i jednostavnosti. Prvi Hod organizirali smo u svega nekoliko tjedana, a danas pripreme traju mjesecima.

Sjećam se i svoje osobne nakane s prvog Hoda – molio sam da pronađem posao. I zaista, ubrzo sam dobio priliku za rad u Njemačkoj. Tada još nisam ni razmišljao o duhovnom pozivu. No, kroz vrijeme i kroz iskustva Hoda, Bog je polako vodio moj život drugim putem.

Posebno me raduje što sam svjedočio brojnim milostima koje su mladi primili. Neki su došli gotovo slučajno, a ondje su doživjeli duboke promjene. Neki su ponovno pronašli Boga, neki su ondje upoznali svoje buduće supružnike, a neki su otkrili i svoj duhovni poziv.

Ono što bih svakako istaknuo jest da je Antunovski hod mladih izmoljen. Hod nije nastao samo kao ideja ili projekt, nego kao plod molitve koja je prethodila prvom Hodu i koja ga prati do danas. Upravo u tome vidim razlog njegova rasta i snage. Broj sudionika iz godine u godinu nas je iznenađivao. Ono što nam je na početku izgledalo kao ‘mnogo’ (nekoliko stotina mladih), danas su tisuće i tisuće ljudi. Uz taj rast dolazi i sve zahtjevnija organizacija, ali i zahvalnost za plodove koje Bog daje.“

Hod koji se nastavlja

Kako se približava osmi Antunovski hod mladih (koji će se održati 6. lipnja 2026. godine) jasno je da ovaj Hod nije zatvorena priča. Nova ruta, obogaćen program i prilagodbe organizacije samo su znakovi živog puta koji raste i odgovara na stvarne potrebe ljudi. No ono bitno ostaje isto: susret s Bogom, zajedništvo i hrabrost da se vjera živi otvoreno. Taj se put može sažeti u jednostavne, ali snažne riječi sv. Franje Asiškoga:

„Počni činiti ono što je potrebno, zatim ono što je moguće i iznenada ćeš činiti nemoguće.“
(sv. Franjo Asiški)

Literatura

Fotografije: EZ Sveti Duh